Riječka luka

 

Grad Rijeka i njegova luka rasli su i razvijali se zajedno dva tisućljeća. I povoljni geografski smještaj i sjecište kopnenih i morskih putova utjecali su na razvoj luke.

Prva riječka luka nalazila se nešto sjevernije, na utoku Rječine u more, a između kozalskoga i trsatskoga brijega mogli su se zaštititi svi moreplovci. Tadašnji se život, vratimo li se u 13. stoljeće, odvijao nešto južnije, na ušću Rječine ili na Školjiću.  U luci se trgovalo raznim prizvodima od drva, kožom, uljem, vinom, željezom, voskom, južnim voćem, koje su kopnom donosile karavane, a morem brodovi.

Car Karlo VI. 1717. godine proglasio je slobodnu plovidbu morem, a nedugo zatim riječkoj je luci dodijelio status slobodne luke čime je dopuštena trgovina brodovima svih zastava. Kolika je važnost ove odredbe potvrđuje činjenica da smo spomenutog Habsburga postavili na Gradsku uru. Slobodnu trgovinu popratila je gradnja sve potrebnijih skladišta, uređenje luke u ušću,  ali i gradnja Karolinške ceste koja će grad povezivati s kontinentom. Veliki problem same luke bila je Rječina koja je još od početka 16. stoljeća donosila velike količine kamenja i pijeska zatrpavajući time luku i ometajući uplovljavanje brodovima. Zbog riječnih nanosa luka u ušću Rječine toliko je bila zapuštena da je postala neupotrebljiva pa se početkom 19. stoljeća počelo razmišljati o gradnji nove luke ispred grada. Novaca za gradnju nove luke nije bilo, ali je započela izgradnja novoga korita Rječine, dok je u staro pušteno more. Time je nastala nova luka,  Mrtvi kanal ili Fiumara. Uređena luka primala je velike brodove, ponajviše jedrenjake, čemu svjedoče kamene bitve koje i danas stoje na obali kanala. Trgovina je zaživjela, a moderna cesta prema kontinentu s početka stoljeća, Lujzijana, pomagala je širenju trgovačke mreže.

Hrvatsko-ugarskom nagodbom 1868. godine, ili Riječkom krpicom,  Rijeka je potpala pod izravnu upravu Mađarske, čime je riječka luka postala glavna ugarska luka, a time i najveće gradilište u Habsburškoj Monarhiji.

Napokon, 1872. godine započinje gradnja nove, moderne luke!

Nova je riječka luka umjetna luka, nastala je nasipavanjem terena ispred grada prirodnim nanosima Rječine, ali najvećim dijelom od dovezenog materijala iz kamenoloma u okolici, Žurkovu, Martinšćici i Preluku. Izgrađena su tri velika gata, dok je s mora luka zaštićena 1750 metara dugim lukobranom Marije Terezije, ili Molo longom. Izgrađeno je i šezdesetak skladišta koji će jednim dijelom pripasti željeznici. Kroz luku je bilo izgrađeno 70 kilometara željezničke pruge! Izvoz šećera, drva i žita najviše je zaživjelo u luci.  Važno je   spomenuti da je preko riječke luke bolji život negdje daleko potražilo stotine tisuće ljudi. Rijeka je od 1903. godine imala izravnu parobrodsku vezu s New Yorkom pa zabilježimo  podatak da je 1908. godine iz Rijeke morem otputovalo 49.386 tisuća ljudi, onoliko koliko je stanovnika otprilike Rijeka tada i imala.

Uspon grada i luke zaustavit će Prvi svjetski rat, te 1924. godina s kojom će riječka luka biti podijeljena između Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca te Kraljevine Italije. Sa zadnjim godinama Drugoga svjetskog rata obje su luke Nijemci bombardirali.  Dolaskom pak  jugoslavenske uprave, luka se ponovno spaja u jednu te započinje detaljna obnova, a vrlo se brzo luka vraća i na kartu najvećih europskih luka.

Riječka luka postaje glavnom uvozno-izvoznom lukom Jugoslavije. Godine između 1960. i 1990. smatraju se godinama najvećeg uspona luke, a osamdesetih godina 20. stoljeća riječka je luka ostvarivala 50% prometa svih jugoslavenskih luka. Danas je riječka je luka glavna nacionalna luka.