Gjuro Ružić

Gjuro Ružić stariji (Hreljin, 8. travnja 1834.- Sušak 29. siječnja 1922.), bio je jedan od najbogatijih i najutjecajnijih ljudi svojeg vremena. Bio je  kožarski obrtnik, veleposjednik, tvorničar i kućevlasnik, kulturni djelatnik i politički radnik, gradonačelnik. Potjecao je iz zemljoradničke obitelji Ružić pa već kao dječak radi za nadnicu paleći ugljen u šumama Gorskog kotara te radeći na gradnji željeznice.
Kožarski zanat izučio je u Njemačkoj pa po povratku na Hreljin otvara mali obrt. Obrt ubrzo seli u Rijeku gdje s veletrgovcem otvara Francescom Seemanom kožarsku tvrtku. Tvrtka se bavila preradom volovskih, kravljih, telećih i ovčjih koža. Nakon Seemanove smrti kreće u samostalni rad, pa će se Ružićev imetak uvećavati. Jedan od najznačajnijih poslova koji je njegova kožara odradila je isporuka opanaka radnicima koji su radili na kopanju Sueskog kanala.
Ružićeva Tvornica kože nalazila mu se u riječkoj Vodovodnoj ulici.
Svoj kapital on postojano ulaže u gradnju brojnih stambenih zgrada, palača i hotela na Sušaku i u susjednoj Rijeci.
Godine 1884. otvara novu tvornicu kože na paru, prvu u Rijeci, drugu u Hrvatskoj!
Prigodom Prve industrijske izložbe u Rijeci održane 1899. godine, kožarska tvrtka Gjure Ružića starijega bila je odlikovana zlatnom medaljom za kvalitetu svojih proizvoda.